KOLUMNA: Antifašizam nema alternative
Autor VKportal.NET - pon feb 13, 3:54 pm
Naslovi tipa “Neimaština ujedinila bivše neprijatelje”, koji govore o ujedinjavanju i zajedničkom djelovanju veterana rata u Bosni i Hercegovini, koji su evo oformili i zajednički fond za najugroženije veterane rata, naveli su me na razmišljanje o našoj istoriji, odnosno našoj prošlosti, o našoj sadašnjosti i perspektivama i izgledima za budućnost.
Piše: Ibrahim Kajtezović, dipl.oec.
Kada je Njemačka kapitulirala 11. novembra 1918. godine, značilo je to završetak I svjetskog rata koji je sa sobom odnio ogroman broj ljudskih žrtava.
Rat se vodio na sedam kontinenata, a statistike su govorile o oko 20 milijuna mrtvih vojnika i civila, uništenim i razorenim državama i ekonomijama.
Samo 21 godinu nakon završetka I svjetskog rata izbio je i II svjetski rat, koji je vođen na tri kontinenta i svim okeanima i u kojem su učestvovale gotovo sve zemlje svijeta. Posljedice ovog rata su takođe bile katastrofalne. Tačan broj ljudskih država je nepoznat, a procjenjuje se da je živote izgubilo oko 55 milijuna ljudi. Ako tome pridodamo još i ogroman broj ranjenih i invalida, možemo reći da je drugi svjetski rat stekao s pravom epitet najkrvavijeg sukoba u istoriji. Materijalni gubici su bili isto tako izuzetno veliki, a o njima najbolje govore mnogi do temelja spaljeni i razoreni gradovi.
U Jugoslaviji je usljedilo 35 godina vladavine Josipa Broza Tita, koji ne samo što je u toku drugog svjetskog rata bio jedan od stubova borbe protiv fašizma, izborivši pobjedu ne samo nad fašističkim okupatorom, nego i nad izuzetno jakim domaćim fašističkim snagama, već je i u miru koji je usljedio, svojom karizmom dao ogromni doprinos očuvanju tekovina antifašističke borbe i pobjede ostvarene za vrijeme NOR-a. Tito, svjestan opasnosti koju sa sobom nosi bujanje fašizma, nije dozvolio razvoj ove opake bolesti, kojoj su narodi bivše Jugoslavije bili jako podložni i ako ni zbog čega drugog, onda period Titove vladavine barem zbog ove činjenice možemo okarakterisati kao period najveće sreće i prosperiteta južnoslovenskih naroda.
Period nakon Titove smrti ponovo je donio preokret, a koji je rezultirao oslobadjanjem do tada sputanog fašističkog pokreta i njegovim divljanjem. Kao što to uvjek u pravilu biva, osnaženi fašizam donosi novo vrijeme zla, rata i stradanja uz ogromne ljudske žrtve i uništenu imovinu i ekonomiju, a samo u Bosni i Hercegovini, koja je i podnijela najveći teret ovog rata, živote je izgubilo više od sto hiljada Bosanaca i Hercegovaca.
Rat je okončan, a Bosna i Hercegovina i pored toga što je kalendarski zakoračila u dvadeset i prvi vijek, još uvjek se nažalost nalazi u raljama jakih fašističkih snaga i nesigurnosti, koja sputava razvoj ekonomije i svega pozitivnog. Kod nas život u statističkim pokazateljima sve ovo vrijeme ide unazad i mi nažalost krčimo svoj put, koji nas je doveo do toga da u svim sferama života budemo “fenjeraši” Evrope.
Ostaje žal za Titovim vremenom, kao najsretnijim koje pamtimo, ali i nada da će se ponovo probuditi nemali broj antifašista i dignuti svoj glas, preuzeti odgovornost i kormilo i povesti Bosnu i Hercegovinu u budućnost u kojoj neće biti krvoprolića, budućnost u kojoj se pljačka, korupcija i bezakonje neće moći opravdavati strahom od četnika, ustaša i balija, budućnost u kojoj će mlade i pismene generacije Bosanaca i Hercegovaca prepustiti “fenjer” Evrope nekom drugom, a nama, Bosancima i Hercegovcima, izgraditi ekonomiju i radna mjesta, ugled u svijetu, slobodu kretanja i putovanja kao onu koju smo imali sa “crvenim pasošom”, sigurnost koja je značila da smo mogli boraviti i zanoćiti u bilo kojem dijelu naše domovine isto kao i u svom rodnom gradu.
Bosanci i Hercegovci, izvucimo pouku iz naše uglavnom nesretne i ratovima ispunjene prošlosti i usmjerimo svoju ogromnu energiju, snagu i pamet u osnaživanju antifašizma i očuvanju njegovih tekovina izvojevanih zajedničkom borbom i pobjedom u toku NOR-a za vrijeme II svjetskog rata, jer antifašizam zaista nema alternative.
(VKportal.Net)

